Pet03182016

Last update08:42:37

Back Šport Ostali

Ostalo

Rožani u finalu lige "Kralj Tomislav"

  • PDF

Rožani u FINALU!Kad su Rožani u finalu MNL KRALJ TOMISLAV budite sigurni da je fešta na meniju.U ljepotici večeri,finalu prije FINALA,uspjeli su zaustaviti Šujičane,prošlogodišnje prvake.Nakon nadmudrivanja trideset minuta i dva fantastična pogotka,po jedan sa obje strane, pristupilo se šestercima. Pomalo nepošteno nakon viđene igre,al jedan ide dalje i samo jedan ide u finale,ekipa ROŠKO POLJE PLAYTRONIC je uz nemilosrdnog golmana Tonija osigurala još jedno veliko finale MNL KRALJ TOMISLAV. Zar treba bolja pozivnica!

Finale:Roško Polje Plytronic-Mrkodol

Izvor:Udruga Duvnjaka zagreb/facebook

Redove HNK Segeste pojačala dva Roškopoljca

  • PDF

U redove hrvatskog drugoligaša Segeste iz Siska ovih dana pristigao je Josip Serdarušić i tako se pridružio Mariju Šimiću, koji već neko vrijeme igra za Segestu.Dečkima želimo puno sreće i uspjeha u novom klubu.Inače HNK Segesta se nalazi na 10.mjestu prvenstvene ljestvice, a na 11.mjestu je NK Imotski u kojem igra Ante Serdarušić.Ne sumnjamo da će biti zanimnljva borba za opstanak ova dva kluba, osobito sada kada su braća na suprotnim stranama.

Najava: Božićni malonogometni turnir u Tomislavgradu

  • PDF

Tradicionalno u prosincu se odigrava Božićni malonogometni turnir u Tomislavgradu, u Gradskoj športskoj dvorani.Koliko znam nika se nije prijavila ekipa Roška Polja, iako naši igrači igraju za razne momčadi i obično osvoje turnir za nekoga.Bilo bi lijepo kad bi se mogli skupiti i prijaviti ekipu te pokušati što dalje doći u turniru.Evo na razmišljanje svima.Prijave su do 10.12.2015.godine.Više informacija na plakatu.

Intervju s Anđom Jelavić r.Radoš

  • PDF

U miru svog šibenskog doma Anđa Jelavić već nekoliko mjeseci odmara od profesionalnog igranja košarke. Odlučila je podvući crtu, zaokružiti svoje aktivno igranje i posvetiti se drugim stvarima u životu – obitelji, akademskom usavršavanju i obrazovanju te drugim svakodnevnim malim stvarima koje život čine lijepim. Od košarke, koju je aktivno igrala gotovo dvadesetak godina i koja joj je duboku ušla u vene i tamo ostala, nije se jednostavno oprostiti. Ostane onaj adrenalin pa je stoga nepresušna tema, a sjećanjima neće dati izblijediti snimke i albumi sa slikama mnogih europskih klubova čije je boje branila, slikama reprezentacije Hrvatske za koju je igrala s posebnim žarom i ponosom.

- Već duže vrijeme si izvan aktivnog igranja košarke? Kako živiš bez nje? Nedostaje li ti?

- Prošlo je već šest mjeseci od kada sam odlučila aktivno prestati igrati košarku. Nakon 18 sezona profesionalnog igranja u raznim klubovima diljem Europe, bilo je vrijeme okrenuti novu stranicu u životu! Sve što je lijepo kratko traje, tako u najkraćim crtama mogu opisati svoj život pod obručima! Kada se niz godina budite i liježete sa košarkom, bila bi velika laž kada bi rekla da mi ne nedostaje. Pokušavam se naviknuti na normalan život u kojem nema svakodnevnih treninga, putovanja i druženja sa mnogim suigračicama s kojim sam dijelila dobre i loše trenutke! Naravno, puno mi je lakše sve to prebroditi jer sam sad puno bliže svojoj obitelji.

- Imaš li sad dovoljno slobodnog vremena ili si se posvetila nečem drugom?

- Baveći se profesionalnim sportom mnogo toga u životu prođe pored tebe pa sada u slobodno vrijeme pokušavam to sve nadoknaditi. Rođendani, druženja, izlasci sa dragim osobama su stvari koje me opuštaju i uzivam u njima! Iako svako malo i dan danas dobijem poziv od nekog kluba koji mi nude novi angažman, odlučila sam zatvoriti tu stranicu u svom životu. Nakon sto sam završila stručni studij za izobrazbu trenera smijer košarka na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, odlučila sam slobodno vrijeme posvetiti nastavku daljnjeg školovanja pa sam upisala i specijalistički diplomski stručni studij smijer kondicijska priprema sportaša!

- Kako je promatrati košarkaška zbivanja sa strane?

- Puno je teže gledati utakmice sa strane nego sudjelovati u njima.

- Kako vidiš sadašnju hrvatsku žensku košarku? Mijenja li se išta nabolje barem organizacijski otkada su došli novi ljudi u HKS?

- Hrvatska ženska košarka ima veliki potencijal. Uz ‘starije’ igračice, koje još mnogo mogu dati nacionalnoj selekciji, tu je i niz mladih i vrlo perspektivnih košarkašica koje uz dobar rad u budućnosti mogu nastaviti niz dobrih rezultata. Što se tiče klupske ženske košarke u Hrvatsko,j ona je trenutačno na najnižim granam u posljednih nekoliko godina! Teška gospodarska situacija, loš marketing i praćenje u medijima glavni su razlozi tome. Nadam se da će novi saziv u HKS-u posvestiti više pažnje svim tim problemima!

- Muški stručni savjet je imenovan. Sve sama slavna imena naše i svjetske košarke. Očekuješ li nešto slično i kad je žanska košarka u pitanju?

- Očekujem da u skorije vrijeme devedeset posto funkcija u ženskoj košarci obnašaju naše bivše proslavljene košarkašice! Ukoliko imaju želje i volje da se tome stvarno posvete, to bi im trebalo što prije omogućiti. Ako malo pogledamo po mnogim europskim klubovima i reprezentativnim selekcijama, žene obnašaju mnogo funkcija, počevši od trenera do team managera. Ne vidim razlog da to danas-sutra ne zaživi u našem Savezu.

- Treba li neko naše poznato žensko košarkaško ime po tebi biti u košarkaškoj hijerarhiji dopredsjednica HKS-a?

- Vjerujem da će se to u skorije vrijeme i dogoditi. Međutim, moramo biti svjesni da je to vrlo odgovorna funkcija koju morate obnašati 24 sata dnevno, brinuti se i o najmanjim detaljima koji mogu donijeti bolje sutra za žensku košarku. Naravno ta osoba morala bi biti sposobna i u pronalasku sponzora kako bi se klubovima znatno olakšalo poslovanje.

- Po nama tvoje ime treba biti u najužemm izboru za važna mjesta u HKS-u? Jesi li i ti spremna? Voljna da kažemo?

- Cijeli svoj život posvetila sam košarci, a sa posebnim nabojem igrala sam za sve reprezentativne selekcije! Nikada nisam odbila poziv od bilo kojeg izbornika, ni kada situacija u reprezentaciji nije bila dobra, i kada su mnogi tražili razloge da se ne odazovu igranju u izabranoj vrsti. Dovoljno govori o privrženosti reprezentativnom dresu i sama činjenica da sam se nakon teške ozljede ligamenata koljena vratila na parket nakon pet i pol mjeseci kako bi zaigrala na eurobasketu iako doktor nije bio za to! Tako i što se tiče funkcija spremna sam na sve izazove za boljitak ženske kosarke u Hrvatskoj!

- Vratimo se našoj reprezentaciji. Uskoro kreću kvalifikacije, za sada su nam sve košarkašice zdrave. Što očekuješ od njih? Hoćemo li moći preko Nizozemske, Estonije i Francuske do EuroBasketab 2017. u Češkoj?

- Realno je očekivati da plasman na EuroBasket 2017 u Češkoj ostvarimo kao jedna od najboljih drugoplasiranih ekipa iako mislim da imamo snage suprostaviti se i favoriziranoj Francuskoj. Većina igračica ima potrebno iskustvo jer dugi niz godina igraju vani, dok će za izbornika Turića biti dobra okolnost i činjenica da su i mlađe igračice poput Ivane Tikvić, Kristine Benić te Ana-Marije Begić otišle igrati u mnogo jače lige od Hrvatske! Nažalost, u sastavu neće biti ozlijeđenih Mirne Mazić i Carmen Miloglav. Ozljeda Miloglav ionako je prorijedila našu najbolniju točku a to je pozicija organizatorice igre. Ipak, za razliku od EuroBasketu u Mađarskoj, mnogo će nam pomoći povratak Antonije Sandrić i dolazak Shavonte Zelous koje mogu pokriti tu poziciju. Ne treba zaborviti da se u reprezentaciju vraća i Marija Režan koja igra odlično u Turskoj.

- S kim ti je bilo najdraže igrati u reprezentaciji, a s kim u klubu (od svih u kojima si nastupala)?

- Žao mi je što u reprezentaciji duže nisam igrala sa Emilijom Podrug i Tihanom Jurić! Sa njima sam se najbolje razumjela na parketu! Za njih, kao i za mene, nikad nije bilo izgubljene lopte! Što se tiče igračica sa kojima sam igrala u inozemstvu to je zasigurno Megan Leuzinger (do prije par mjeseci Frazee) i Nicole Powell.

Eto, tako priča Anđa Jelavić, osoba čiji je sportski CV za divljenje. Vjerujemo kako će se – igrački iskusna, osobno sportski obrazovana, međunarodno poznata i priznata – naći i u najužem krugu onih koji će voditi računa o hrvatskoj ženskoj košarci na njezinu dobrobit i što bolje uspjehe u europskim i svjetskim okvirima.

Tihomir Begić/www.zenska-kosarka.com

Intervju s Josipom Serdarušićem

  • PDF

Već smo pisali kako je Josip Serdarušić sredinom ljeta  preselio na Island u klub Akureyar,  u istoimeni grad koji se nalazi na sjevernoj obali Islanda, i drugo urbano sreedište na Islandu. Akureyri je važna luka i sjedište ribarske i prehrambene industrije, ali i turistički grad. Iz Islanda stižu samo lijepe vijesti. U zadnjem kolu odigranom 30.kolovoza u pobjedi svog kluba od 2:0 Josip je proglašen igračem utakmice,postigao  je gol i asistirao. Svaku utakmicu upiše ili asistenciju ili gol. Iako je Island daleko sve vijesti o klubu se prate u njegovu Rošku Polju, svi prate na kladionicama Islandsku drugu ligu, nema djeteta koje ne zna ime kluba. Čula sam se Jožom, postavila par pitanja o sredini di je došao, o životu, hrani, suigračima, klimi pa u nastavku pogledajmo šta nam je odgovorio.

Josip:Prije svega u klubu imam suigrača iz Splita Juraja Grizelja, koji mi je velika pomoć i potpora u klubu, van terena se družimo. Ima još igrača s Balkana, većinom Srbi, i trener je Srbin i golman, ali svi su ok. Klub je trenutno drugi na prvenstvenoj ljestvici, i kako stvari stoje trebao bi ući u prvu ligu. Međutim , još su tri kola do kraja, a imamo težak raspored, tako da je još sve otvoreno. U slučaju istog broja bodova s konkurentima za ulazak u prvu ligu ,  odlučuje gol razlika, a mi trenutno bolje stojimo, ali sve je još otvoreno, Bože samo zdravlje.

Pitali smo Jožu kakva je zemlja Island, grad u kojem se nalazi?

Grad u kojem se nalazim ima oko 20-ak tisuća stanovnika. Sad je ljeto pri kraju, u jednom danu se promijeni više klima . Turističko mjesto u koje svakodnevno pristaju kruzeri.

Kakva je hrana? Razlikuje li se od naše?

Josip:Hrana je puno začinjenija od naše, miješaju razne okuse, slano i slatko kombiniraju. U početku mi se bilo teško navići, ali sad sam našao par jela koja pojedem.

Ima li još neka zanimljivost koju bi htio podijeliti s nama?

(Smijeh) Sva ženska djeca treniraju nogomet.( a to je slično kao u Rošku Polju) ….(smijeh)

Islanđani žive svoj život, ne interesiraju ih previše drugi ljudi. Standard im je jako dobar, iako su npr.stanovi skupi ali s obzirom na visok standard mogu si to priuštiti.

Joža kad se vidimo u Rošku Polju?

Josip:Ako Bog da za dvadesetak dana, jedva čekam maminu kuhinju, he, he.

Želimo ti zdravlje, pobjede i plasman u prvu ligu, i naravno sretan dolazak kući.

Foto: Klub